BIOLOGIJA
Sredozemna medvjedica, Monachus monachus, je najrjeđi od 33 postojeće vrste tuljana na Zemlji. Ujedno je i najugroženiji morski sisavac u Europi i jedna od najkritičnije ugroženih životinja na svijetu. Od 600 jedinki za koje se smatra da žive u Sredozemlju, gotovo polovica svjetske populacije živi u grčkim teritorijalnim vodama.
MORFOLOGIJA
Sredozemna medvjedica je jedna od najvećih ”pravih” vrsta tuljana na zemlji. Odrasli mogu doseći dužinu od 2.8. m i imati oko 300 kg. Njihovo tijelo je oblika ”torpeda”, što im kombinaciji s perajama čini kretanje u morskom okruženju jako jednostavnim. Sredozemna medvjedica nema vanjske uši, nego male akustične rupe i glatke brkove koji imaju ulogu osjetilnih organa. Mlade i odrasle sredozemne medvjedice imaju kratko krzno, koje je najčešće crno, smeđe ili srebrno-sivo na leđima, a svjetlije na trbuhu. Ožiljke, koji su karakteristična odlika odraslih životinja i posljedica njihove interakcije s drugim životinjama, znanstvenici koriste kako bi identificirali pojedine životinje.
Spolni dimorfizam (različit izgled mužjaka i ženki) je karakterističan za sredozemnu medvjedicu. Odrasli mužjaci su malo veći i teži od odraslih ženki. Razlike također postoje i u boji krzna: odrasli mužjaci su crni na leđima i imaju izraženu bijelu površinu dok su ženke smeđe/srebrno-sive po leđima i malo svijetlije obojene po trbuhu. Novorođeni mladunci su u prosjeku dugi oko 1 m i teže 15-19 kg. Mladunci imaju mekano i gusto krzno tzv. lanugo, koje je otprilike 1-1.5 cm dugo. Njihovo krzno je crno s izraženom bijelom ili žućkastom površinom na trbuhu koja je jedinstvena za vrstu. Opći oblik ove površine je različit kod mužjaka i ženki te može biti korišten kako bi znanstvenicima pomogao identificirati jedinke. Ova površina nestaje nakon prvog linjanja, ali se ponovo pojavi kod mužjaka kad dosegnu spolnu zrelost. Sredozemne medvjedice mogu živjeti do 30 godina u divljini.
RAZMNOŽAVANJE
Ženke spolnu zrelost dosežu sa 3-4 godine, a kod mužjaka ona nastupa sa 5-6 godina. Sredozemne medvjedice se pare u moru, a ženka nosi plod otprilike 9 do 11 mjeseci, nakon čega se na kopnu rađa jedan mladunac. Sezona dobivanja mladih u grčkoj traje od kolovoza do prosinca, a svoj vrhunac doseže u drugom tjednu listopada. Stvaranje mlijeka i dojenje mogu trajati i do 5 mjeseci, a to je najduže poznato za ”prave” tuljane. Dok stvaraju mlijeko, majke ne gladuju već u potrazi za hranom često ostavljaju mladunce bez nadzora unutar svojih špilja (osim Havajske morske medvjedice koja je stalno sa svojim mladuncima, intenzivno ih doji 6 tjedana nakon čega ih odvikne od toga). Sredozemna medvjedica je pomalo poliginična tako da će se odrasli mužjak pariti s više od jedne ženke i imati mali ”harem”.
MORSKO I KOPNENO STANIŠTE
Sredozemne medvjedice provode većinu svog života u moru u potrazi za hranom, a nedavna znanstvena istraživanja su pokazala da velik dio njihove prehrane čine oktopodi. Medvjedice mogu prevaliti značajne udaljenosti u moru u kratkom periodu (npr. 150 nautičkih milja u 3 mjeseca) i roniti do dubine od 200 m već u ranoj dobi. Prije i za vrijeme ronjenja, medvjedice mogu držati svoj dah i sposobne su značajno usporiti rad srca te smanjiti cirkulaciju krvi samo na nužne organe. Sredozemne medvjedice odlično vide u moru; u pronalasku plijena im također pomažu njihovi brkovi koji su jako osjetljivi organi sposobni da detektiraju i najmanje kretnje za vrijeme ronjenja. Njihov sluh je isto dobro razvijen i medvjedice su generalno sposobnije od ljudi čuti zvukove viših frekvencija. Osjet mirisa također ima bitnu ulogu u životu sredozemne medvjedice jer su miris i njuškanje jako korisni za nekoliko prvih tjedana života novorođenog mladunca zbog komunikacije i pronalaženja majke u mračnim špiljama u kojima žive.
Tjelesna temperatura sredozemne medvjedice je otprilike 38 oC. Ispod kože joj se nalazi debeli sloj masti koji služi za izolaciju, održavanje tjelesne temperature stalnom i u moru i na kopnu.
Kao i kod svih drugih tuljana, medvjedice izlazi na kopno kako bi se odmarale i što je najvažnije, kako bi na svijet donijele mlade i skrbile o njima. Kopneno stanište koje preferiraju za korištenje su dobro zaklonjene morske špilje koje se nalaze duž udaljenih i nepristupačnih obala. Odgovarajuće špilje imaju jedan ili više ulaza iznad ili ispod mora koji vode do glavnog područja za odmor s plažom ili ravnom kamenom površinom. Prema informacijama koje su trenutno dostupne, medvjedice u Grčkoj koriste špilje uglavnom noću, a korištenje se značajno povećava za vrijeme sezone dobivanja i podizanja mladih te zimi. Za vrijeme prvih mjeseci njihovih života mlade sredozemne medvjedice provode dosta vremena na plaži ili unutar špilja. Njihovo preživljavanje je jako ovisno o postojanju odgovarajućih špilja za rađanje i podizanje mladih.
